Sabirni centar

“Sabirni centar” je jugoslovenski film iz 1989. godine. Režiju ovog komičnog domaćeg ostvarenja potpisuje Goran Marković, a scenario je adaptirao zajedno sa Dušanom Kovačevićem po čijem romanu je nastao film. Muziku je komponovao čuveni Zoran Simjanović.

Glumac Rade Marković, koji je ujedno i otac Gorana Markovića, tumači ulogu glavnog protagoniste profesora Miše, čoveka koji je ceo svoj život posvetio pronalasku nadgrobne rimske ploče koja predstavlja kapiju između sveta mrtvih i živih. Tu je i Radetova žena i Goranova majka, Olivera Marković koja igra Angelinu, rođenu sestra pokojne profesorove žene, koju glumi Anica Dobra. Inače, Angelina je potajno zaljubljena u profesora, a jedna od smešnijih scena u ovom filmu svakako je kada se profesor vraća sa onoga sveta i razgovarajući sa svojom pokojnom ženom, on otkriva svoje mišljenje o Angelini, koja se zgražava.

Bogdan Diklić koji je se proslavio glumeći u filmu “Maratonci trče počasni krug” tumači lik profesorovog asistenta Petra, dok Aleksandar Berčeg glumi profesorovog sina Ivana. Danilu Bati Stojkoviću je pripala uloga Simeuna čoveka koji mnogo toga nosi na duši. Između ostalog na duši mu je i to što dok su njegovog brata jurili Nemci, nije želeo da ga pusti u kuću, pa je tak indirektno kriv za njegovo ubistvo. Radmila Živković je dobila za zadatak da tumači lik Lepe, žene koja je se preudala iako je obećala mužu dato neće uraditi. Fenomenalan Dragan Nikolić briljirao je u ulozi Janka, a bitno se ističe i uloga Mirjane Karanović  kao doktorke Jelene.

Među najlepše, a ujedno i najtužnije scene ovog filma spada monolog glumca Dragana Nikolića, koji je očajan jer ne uspeva da pronađe šibicu ili upaljač kako bi na onom svetu zapalio cigaretu. Vrlo je rezigniran i razočaran i zbog toga što ne uspeva da pobegne iz sabirnog centra i vrati se na ovaj svet. “A ja sam se često pitao: Ima li života pre smrti? Na groblju, svako od nas počinje svoj drugi život iz početka: prvo dan, prva nedelja, šest nedelja, šest meseci, prva godina, druga, deset godina, dvadeset…A onda, polako počinjemo da umiremo po drugi put u sećanjima. E tad počinje naša beskonačna i večna smrt.” , čuveni je njegov citat.

A tu su i:

  • “Izvinite a ko kida glave i ruke ovim kipovima? “
  • “I recite mu da mi vrati ‘armoniku!”
  • “Sve mi je nešto govorilo… Obesi se Petre, obesi se…”
  • “Medicina, to je hirurgija. Ostalo je lutrija. “
  • “Ljudima u tvojim godinama ja sam skidao kapu i ljubio ruku.”
  • “To je svemirski brod. Mora da je ruski. Samo rusi imaju takvu tehniku.”
  • “Čukaj me čukaj, čuknem ti ga nani.”