Splitska plivačica Đurđica Bjedov, na te Olimpijske igre 1968. otputovala je prvenstveno kako bi bila deo štafete tadašnje Jugoslavije.
Ni jedan sportski stručnjak, domaći ili strani, nije je svrstao među kandidate ni za nastup u finalu a kamoli osvajanje medalje. Međutim, Đurđica je tog 19. oktobra u Meksiko Sitiju iznenadila čitav svet. Ona je, nakon što se u finale plasirala kao druga, doplivala do zlatne medalje na 100 metara prsno i to sa vremenom 1:15.8.
Ovo je bila prva zlatna medalja za Jugoslaviju na Igrama u Meksiku.
Samo nekoliko dana kasnije Đurđica je osvojila srebro na 200m prsno plivajući 2:46.4.
Slika koja je mnogim ljudima ostala u sećanju jeste trenutak osvajanja zlatnog odličja, dolazak na cilj, okretanje prema reporterskim tribinama, odmahivanje rukom na oduševljenje Mladena Delića: “Ko? Ja? Ne, ja nisam pobedila…”
“Đuka nacionale“ je zapanjila svet, a nakon Igara u svom rodnom Splitu dočekana je kao heroj i iste godine proglašena je i za najbolju sportiskinju Jugoslavije.
1987. godine uvrštena je i u Međunarodnu plivačku kuću slavnih na Floridi (SAD).
U svojoj karijeri 35 puta je bila prvakinja Jugoslavije a 19 puta nacionalna rekorderka.
