Burek neki smatraju predjelom, slatkom pitom ili pecivom i najčešće se može pronaći u zemljama koje su nekada bile pod otomanskim carstvom. Burek je najverovatnije potekao iz turske kuhinje, a sama reč börek je turska. Ime može dolaziti od turske reči “bur” što znači savijati, slično kao i u srpskom, gde reči savijača dolazi od savijati i gibanica od gibati.
Burek ima dve realizacije: jednu u Srbiji, a drugu u Bosni i Hercegovini od strane sva tri naroda: Bošnjaka, Srba i Hrvata. Oba jela se takođe prave u Hrvatskoj i Sloveniji, gde su ih uveli uglavnom albanski i bosanski pekari, počevši od 1960-tih. Burek je u obaveznoj ponudi svih pekara i obično se jede kao “brza hrana”. Kako je burek teška i masna hrana, često se za vreme jela koristi sa jogurtom.
Recept za okrugli burek, koji najčešće viđamo u Srbiji, razvijen je u Nišu, gde ga je još davne 1498. godine, predstavio čuveni turski pekar Mehmed Oglu iz Istanbula. Srpski burek je postao popularan u Hrvatskoj i Sloveniji u drugoj polovini 20. veka. Prvi burek u Zagrebu su počeli praviti poznati albanski pekari pored glavne želeničke stanice nakon Drugog svetskog rata.
Umotani burek u Bosni i Hercegovini se odnosi samo na jelo od testa napunjeno mesom. Isto jelo sa sirom se naziva sirnica, jelo sa spanaćem i sirom je zeljanica, jelo sa krompirom je krompiruša, a sve one se sve nazivaju pite. Znači, ako u Sarajevu tražite burek dobićete ga isključivo sa mesom, a ako želite sa sirom, tada tražite sirnicu.
U Hrvatskoj se burekom nazivala jelo sa sirom dok se u Srbiji uvek mora reći burek + nadev, sa sirom, sa mesom itd.
